Svaki oftalmološki pregled započinje određivanjem vidne oštrine, popularno nazvano određivanje dioptrije.
Prilikom određivanja dioptrije koriste se stakalca sa plus, minus ili cilindričnom dioptrijom da bi se postigla optimalna vidna oštrina bilo na daljinu, blizinu ili oboje.
Poželjno je uz određivanje dioptrije obaviti kompletan oftalmološki pregled jer se mnoge bolesti poput glaukoma otkriju upravo na takvim pregledima budući da ne daju nikakve simptome.
U našoj ordinaciji određujemo sve vrste kontaktnih leća zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu.
Nakon specijalističkog oftalmološkog pregleda i keratometrije tj. mjerenja zakrivljenosti rožnice apliciramo kontaktnu leću koja je nabolja za Vas. Nakon toga slijedi obavezna edukacija o pravilnom rukovanju s lećama.
Očna pozadina ili fundus označava unutarnju površinu oka koja se nalazi iza leće, u prvom redu mrežnicu,
krvne žile mrežnice, vidni živac, makulu te staklovinu.
Pregled očne pozadine obavlja se indirektnom ili direktnom oftalmoskopijom.
Ovim pregledom može se prepoznati početak mnogih očnih (ablacija mrežnice, dijabetička retinopatija itd.) kao i sistemskih bolesti poput povišenog krvnog tlaka i dijabetesa.
Iako se stražnji pol mrežnice (vidni živac i makula) može vidjeti na „usku“ zjenicu, za potpuni pregled potrebno je posebnim kapima proširiti zjenice. Zbog širokih zjenica vidna oštrina slabija je nekoliko sati nakon pregleda
Kada naočale više ne pomažu postoji niz pomagala za bolji i kvalitetniji život!
Ukupno je četiri posto svjetske populacije slijepo ili slabovidno, što predstavlja poražavajuće brojke, s obzirom da je 80 posto slučajeva moglo biti spriječeno.
Jedan od vodećih uzročnika sljepoće u svijetu je glaukom - kronična, progresivna bolest vidnog živca koja, neliječena, može dovesti do potpunoga gubitka vida. Najčešće pogađa starije osobe koje često imaju još nekoliko oboljenja. Ovakva kombinacija bolesti negativno utječe na njihove šanse za preživljavanje.
Senilna makularna degeneracija oka također spada u najčešće uzroke sljepoće osoba starijih od 50 godina, a prema posljednjim podacima, problem je za čak 25 do 30 milijuna osoba diljem svijeta. Ova je degenerativna bolest povezana sa starenjem, obilježava ju istrošenost dijela oka odgovornog za centralnu vidnu oštrinu te se dijeli na suhu i mokru degeneraciju. Uz stariju dob, pušenje je najčešći uzrok ove bolesti.
U Hrvatskoj živi 5500 slijepih osoba od kojih se 80 posto slučajeva sljepoće moglo izbjeći.
Kod osoba kojima je narušen vid, pomagala mogu olakšati svakodnevno funkcioniranje. Upotrebom pomagala slijepa ili slabovidna osoba postaje slobodnija i manje je ovisna o tuđoj pomoći.
Osoba je slabovidna ako sa ispravnom naočalnom ili lećnom korekcijom ima na boljem oku vidnu oštrinu manju od 0.3, ali bolju od osjeta svijetla ili vidno polje na oku sa boljim vidnim poljem uže od 30º. Centar za vid u mozgu ne obrađuje informacije koje dolaze iz slabijeg oka, već prima samo vizualne podražaje zdravog oka. U funkcionalnom pogledu, osoba se može smatrati slabovidnom ako je vidna oštrina bolja od gore navedene, ali ipak dovoljno loša da osoba ne može obavljati poslove koje želi (gledanje televizije, čitanje).
Slabovidnost se najčešće pojavljuje u djetinjstvu, kada se razvija točka najoštrijeg vida – makula. Često se pojavljuje zajedno sa strabizmom i drugim refrakcijskim pogreškama, ali može biti prisutna i bez njih. Slabovidnost može uzrokovati i dugotrajno prekrivanje jednog oka kao posljedica nezgode. Otkrivanje slabovidnosti tj. ambliopije ključno je u najranijoj fazi kada je moguće djelovati, između treće i devete godine života, vježbama i okluzijom (pokrivanjem) zdravog oka kako bi se slabovidno oko natjeralo na aktivnost.
Rezultati liječenja uvelike ovise o pravovremenom otkrivanju problema i adekvatnom liječenju.
Naša ordinacija je prepoznala potrebe slabovidnih te nastoji pomoći slabovidnim osobama da ostvare kvalitetniji život ponudom širokog asortimana usluga:
*subspecijalistički pregledi za slabovidne
*ordiniranje odgovarajućih pomagala za razne potrebe:
8% muškaraca i 0,5% žena su daltonisti (u Hrvatskoj živi oko 165.000, dok je u Zapadnoj Europi, SAD-u i Japanu ukupno 32,6 milijuna daltonista).
Za njih je rad u oko 150 zanimanja onemogućen i praktično trpe na svim područjima života.
Često se pojam "daltonizma" miješa s pojmom "slijep za boje". Bitna je, međutim, razlika u tome što dok u slučaju osoba s daltonizmom svi receptori funkcioniraju, kod slijepih za boje zeleni ili crveni receptor uopće ne funkcionira.
Kako bismo izbjegli ovaj nedostatak, koristimo naočalne leće pokrivene sa specijalnim slojem.
Uporabom korektivnih leća (za naočale) postiže se da osobe daltonisti uočavaju i one nijanse koje ranije nisu.
Kako možete doći do naočala za korekciju daltonizma?
Testiranje raspoznavanja boja pomoću Atlas-a, s ciljem dijagnosticiranja daltonizma (prethodno je potrebno napraviti pregled na anomaloskopu u sklopu medicine rada ili oftalmoloških klinika)
Istodobno ćemo isprobati u kojoj mjeri će korektivne naočale pomoći u razlikovanju boja (napominjemo da su naočalne leće izrazito obojane stoga nisu estetski lijepe)
Ukoliko je pacijent zadovoljan postignutim poboljšanjem, odmah može naručiti korektivne naočalne leće.
Pri dijagnostici sljepoće na crvenu i zelenu boju najčešće se koriste Ishiharine tablice.
Likovi (najčešće arapski brojevi) su umetnuti u sliku u obliku niza kružića iznijansirane boje i mogu se uočiti u slučaju zdravog vida ali ne pri poremećaju kolornog vida. Test sadrži cijeli set likova i pozadina u različitim bojama. Na taj se način omogućuje točna dijagnoza o kojoj vrsti poremećaja kolornog vida se radi.
Većina kliničkih testova je napravljena da budu brzi, jednostavni i učinkoviti pri utvrđivanju vrste poremećaja kolornog vida.
Kanten ili rubni filteri služe za povećanje kontrasta i smanjenje zasljepljivanja.
Iako nisu novost, od sada su kod nas primijenjeni za manji broj pacijenata kao djelotvorna pomoć i zaštita kod mnogih oboljenja oka.
Koriste se kao pomoć i zaštita posebno kod oboljenja oka kao što su:
retinitis pigmentosa
makularne degeneracije
albinizam
glaukom
katarakta
dijabetička retinopatija
akromazija
monokromazija plavih čunjića
aphakia
kao UV zaštita nakon operacije mrene u slučajevima kada nije ugrađena intraokularna leća s UV zaštitom
kod fotokemoterapije (PUV-a) za apsorbciju UV svjetla dugih valnih dužina
osjetljivost na blještanje (fotofobia)
Najnoviji tip filtera iznimno povećava kontrast i boje, a koristi se i za zdravo oko, prvenstveno za noćnu i dnevnu vožnju.
Za osobe s dijagnozom senilne makularne degeneracije preporučuje se korištenje naočalnih leća s medicinskim filterima koje daju bolji kontrast, izraženije boje, povećano vidno polje do 9% te bolji dubinski kontrast.
Bilo bi dobro da sve osobe kojima je smanjen kontrast, a smanjuje se s godinama, koje imaju neku od navedenih dijagnoza ili koje svjetlo zabljeskuje, isprobaju koliko im specijalni medicinski filteri mogu pomoći i da koriste njihovu pomoć i zaštitu.
Vidni sustav nije u potpunosti formiran u dojenčadi i male djece, a jednako dobar vid iz oba oka je potreban za razvoj vidnog centra u mozgu.
Dobar vid je ključan za fizički razvoj djeteta, uspjeh u školi i ukupnu dobrobit.
Ako kod djece oči ne mogu slati jasne slike u mozak, njihov vid može postati ograničen na način da se ne može ispraviti kasnije u životu. Ali, ako se otkriju problemi rano, obično je moguće da ih se liječi učinkovito.
Kada i kako treba učiniti provjeru vida?
Bitno je provjeriti vid kod rođenja i ponovno tijekom djetinjstva, predškolske i školske dobi. Provjeru vida može obavljati i pedijatar, obiteljski liječnik i naravno oftalmolog. Također se često radi i u školama, te ukoliko dijete ide na neke vanškolske aktivnosti poput sporta, plesa ili nekog drugog hobija.
Američka akademija za oftalmologiju i Američko udruženje za dječju oftalmologiju i strabizam preporučuje slijedeće provjere vida:
Pri rođenju: Oftalmolog , pedijatar, obiteljski liječnik ili neki drugi osposobljeni zdravstveni radnik treba ispitati vid novorođenčadi i ustanoviti da li postoji crveni refleks (osnovni pokazatelj da su oči normalne).
Sveobuhvatni pregled očiju treba obaviti ukoliko je dijete prerano rođeno ili s visokim rizikom za zdravstvene probleme, ako ima znakove abnormalnosti, ili ima obiteljsku povijest ozbiljnih vidnih poremećaja u djetinjstvu.
Dojenačka dob: Druga provjera treba biti učinjena od strane oftalmologa, pedijatra ili obiteljskog liječnika od šest mjeseci do prvog rođendana.
U dobi od treće godine vid bi trebao procijeniti oftalmolog.
Vidnu oštrinu treba testirati čim je dijete dovoljno staro da surađuje. Photoscreening je još jedan način da se provjeri oštrina vida koji ne zahtijeva surađivanje malog djeteta.
Bilo koji oblik testiranja će utvrditi je li dijete može fokusirati normalno na daleko, blizu ili na srednje udaljenosti.
Većina djece su pomalo dalekovidna, ali također mogu jasno vidjeti i na drugim udaljenostima. Većina djece neće zahtijevati naočale ili drugu korekciju vida.
Ako se pri početnoj provjeri vida nađu pogrešno postavljene oči (strabizam), "lijene oči" (ambliopija), refraktivne greške ( kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam ) ili neki drugi problemi sa fokusiranjem, dijete treba imati cjeloviti pregled od strane specijaliste oftalmologa.
Važno je za početak provesti liječenje u najkraćem mogućem roku kako bi se osigurala uspješna korekcija i razvoj vida.
4. U školskoj dobi: Nakon dolaska u školu ili kad god postoji sumnja na problem, djecu treba pregledati oftalmolog. Kratkovidnost je najčešća pogreška vida u ovoj dobnoj skupini, a može se ispraviti s naočalama.
Koja je razlika između provjere vida i pregleda vida?
Za razliku od provjere vida, sveobuhvatan pregled vida može olakšati dijagnozu vizualnih problema. To uključuje korištenje kapi za oči za proširenje zjenica što omogućuje temeljitije pretrage o ukupnom zdravlju oka i vidnog sustava. Američka akademija za oftalmologiju savjetuje roditelje da naprave sveobuhvatan pregled vida, ako:
Njihovo dijete nije nikako bilo na pregledu.
Ukoliko je provjera vida nedovoljna, ili se ne može izvršiti.
Ukoliko ih traži pedijatar ili liječnik školske medicine.
Njihovo dijete se žali na slabiji vid, bježe mu oči ili ima neuobičajeno ponašanje, ili ima rizik za razvoj problema sa vidom. Djeca s medicinskim rizicima(npr Down sindrom, prijevremeni porod, juvenilni idiopatski artritis, neurofibromatoza) ili s obiteljskom povijesti ambliopije, strabizma, retinoblastomom, kongenitalne katarakte ili kongenitalnog glaukoma imaju veći rizik za razvoj problema sa vidom.
Njihovo dijete ima poteškoće u učenju, zaostalosti u razvoju, neuropsihološka stanja ili poremećaje po pitanju ponašanja.